Zajednička obilježja svih barki i brodova iz hrvatskog Jadrana iz doba “punih” jedara osnovne su konstrukcijske vrijednosti, uostalom kao i kod svih plovila Sredozemnog bazena: dužina je tri puta veća od širine, trup je (u presjeku) polukružnog oblika i bez naglih prijelaza, a glatka je oplata sastavljena platnicama dodirnim spojem (“Carvel”). Korito trupa prekriveno je čvrstom i stalnom palubom od pramca do krme, tvoreći tako nepropusni trup sposoban za dulja putovanja otvorenim morem.
Na tim načelima je 1950. godine, za tadašnju vojsku kao remorker građen i motorni brod "PAŠA". Brod je građen od hrastovine, jedino je pokrov palube od borovine. Upravo radi te prvobitne namjene trup je izgrađen izuzetno čvrsto s mnogim dodatnim pojačanjima, rebrima i oplatom znatno debljima od uobičajene za tu veličinu broda. Prvobitno je u brod bio ugrađen teški i glomazni porivni stroj Ricardo, što je pri gradnji zahtjevalo i specifičan oblik i voluminoznost trupa. Iz tog razloga brod "PAŠA" ima veći gaz i pune bokove, što bitno doprinosi stabilnosti broda. Početkom 2008. godine u brod su ugrađena dva nova dodatna porivna motora što mu je omogućilo izuzetne manevarske sposobnosti i svrstalo ga kao jednog od najpouzdanijih drvenih brodova na Jadranu.
Kao pomoćni pogon brod može koristiti i jedra i to: dvije prečke, zatim križna na prednjem jarbolu, sošno i vršno na zadnjem jarbolu te letno između jarbola.